Festival svjetskog kazališta u Zagreb dovodi najveće europske hitove: Ove predstave ne smijete propustiti!

U Zagrebačkom kazalištu mladih, 22. i 23. rujna očekuje nas predstava BREL Anne Terese De Keersmaeker & Solal Mariotte / Rosas. Anne Teresa De Keersmaeker već četiri desetljeća definira ono što nazivamo europskim plesnim modernizmom. Od Fase (1982.) i Rosas danst Rosas (1983.) koje su postale kultne repertoarne konstante, do koreografija na glazbu Stevea Reicha i Arnolda Schönberga, opus De Keersmaeker se razvijao kao dosljedan i rigorozan istraživački projekt. Kako glazba postaje tijelo, kako ritam oblikuje prostor, kako forma nosi politički smisao? BREL nije hommage velikom belgijskom šansonijeru u uobičajenom smislu te riječi, iako predstava obiluje njegovim najljepšim pjesmama koje su dio kulturne memorije cijeloga svijeta. De Keersmaeker i njezin suradnik Solal Mariotte, formiran u breakdanceu, dolaze kao dva posve različita tijela, dvije generacije i dva scenska jezika. Postavljaju pitanja što u Brelovim tekstovima danas rezonira, što je zastarjelo, što je postalo simptom jedne epohe, a što ima trajnu snagu? Između geometrijske preciznosti De Keersmaeker i fizički neposredne, urbane energije Mariottea uspostavlja se stvaralačka napetost. De Keersmaeker temi pristupa s burlesknom lakoćom. Riječi pjesama projicirane su, kao i fotografije i videozapisi koji komentiraju i kontekstualiziraju predstavu.

Predstavu su koproducirale neke od najvažnijih europskih kazališnih institucija: La Monnaie / De Munt (Bruxelles), Théâtre de la Ville (Pariz), Piccolo Teatro di Milano, ImPulsTanz (Beč) i Festival d’Avignon. Nakon iznimnog uspjeha kod publike i kritike u Avignonu prošloga ljeta, predstava je u proljeće 2026. gostovala u Théâtre de la Ville u Parizu.

Mario Banushi s predstavom MAMI gostuje 23. i 24. rujna u HNK2. Kada je Willem Dafoe, umjetnički direktor Biennala Teatro u Veneciji, predložio Upravnom vijeću da dodjeli Srebrnog lava 27-godišnjem grčko-albanskom redatelju Mariu Banushiju, učinio je gestu koja je bila znak velikog prepoznavanja i prognoza za budućnost teatra. Prepoznavanje onoga što je Banushi već dokazao predstavama koje su u kratkom roku obišla najvažnije svjetske festivale i prognoza kamo kreće generacija koja ne dijeli ni socijalnu pozadinu ni kazališni jezik svojih prethodnika.

Banushi je rođen u Grčkoj 1998. Dio djetinjstva je proveo kod bake u Albaniji, što je bio čest model u albanskim obiteljima toga doba, kada je ekonomska migracija razdvajala obitelji. Formirao se na Atenskome dramskom konzervatoriju. Debitirao je s Ragadom za vrijeme pandemije, u privatnom atenskom stanu. Predstavu je primijetilo Narodno kazalište Grčke i predložilo mu suradnju. Goodbye, Lindita je već gostovala na Festwochenu u Beču, International Theatre Amsterdamu, Adelaide Festivalu. Sa svojim autobiografskim pripovijedanjem, koje obuhvaća iskustva tuge, naricanja, odsutnosti i obiteljskih tradicija, Banushi je razvio poetičan, eliptičan jezik, građen od tišina, evocirajućeg i bolno komunikativnog karaktera.

Banushi je danas najprodornije mlado ime europskog teatra, a MAMI je treći nastavak trilogije Romance Familiare u kojoj kroz slike, tijelo i zvuk istražuje obiteljsku memoriju, balkanske rituale žalovanja, vezu između porijekla i identiteta. Bez izgovorene riječi, on dosljedno odbija govorni jezik kao dramaturški alat, a predstava se odvija kao niz preciznih vizualnih prizora između radikalnog realizma i simboličke apstrakcije. Centralna tema je majka, ne kao arhetip, nego kao stvarna osoba, s konkretnim tijelom, konkretnom emigracijom, konkretnim teretom.

Predstava MAMI je, nakon trijumfalnog prijema u Ateni i Avignonu, zablistala na turneji po Berlinu, Londonu i Montréalu, i nakon velikih priznanja dolazi u Zagreb. Predstava se prikazuje pod pokroviteljstvom Veleposlanstava Grčke i Albanije.

U HNK2 se 26. rujna izvodi MALDONNE, francuske autorice Leïle Ka. Leïla Ka je fenomen koji je francuska kritika prihvatila s jednoglasnim odobravanjem. Le Monde je njezin uspjeh nazvao fenomenalnim, Télérama Maldonne opisuje kao feminističku eskapadu koja bjesomučno emancipira, Libération ju je smjestio u liniju koja ide od Pine Bausch do Maguy Marin, u čijoj je čuvenoj May B nastupala kao izvođačica.

Puno ime Leïle Ka je Leïla Le Moniès de Sagazan, sestra je svjetski poznate glazbenice Zaho de Sagazan. Koreografiju je otkrila na hip-hop radionici, potom prošla audiciju kod Maguy Marin i izašla iz te škole s razumijevanjem što teatralizirana koreografija može biti. Njen debitantski solo Pode Seriz 2018. nagrađen je pet puta na međunarodnim festivalima i odigran više od 140 puta, a 2022. je ovjenčana nagradom Sindikata kritike.

MALDONNE je njezina prva kolektivna predstava, nastala 2023. i od tada izvedena više od dvjesto puta na četiri kontinenta. Na sceni je pet izvođačica i četrdeset haljina koje su pronađene u pariškim second-hand shopovima, haljine koje nose tragove tuđih tijela i tuđih življenja, haljine koje mijenjaju značenje svaki put kad ih druga žena obuče an sebe. U dramaturgijskoj logici MALDONNE, haljina je kondenzat socijalnog očekivanja, genealogije, klasnog statusa, dobnog horizonta. Pet tijela prolaze kroz tih četrdeset haljina, a prolaz je istovremeno istraživanje i polaganje računa. Koreografski vokabular Leïle Ka stoji na razmeđu hip-hopa, suvremenog plesa i teatralne ekspresivnosti, ali bez eklekticizma koji takvi opisi sugeriraju. Naslov se čita kao igra između maldonne (krivog dijeljenja u kartaškoj igri) i madonne (Madona). U toj igri leži cijeli program predstave. U raspodjeli između žena i muškaraca postoji strukturna kriva ruka, i tu je kartu potrebno premiješati. Lara Fabian, Šostakovič, Leonard Cohen, elektronika i tišina izmjenjuju se kao glazbeni kontekst u kojemu pet tijela ispituje što znači nositi ženski identitet u suvremenosti.